UNIKATNI DJEČAK
Sjećam se toga jutra kao da je bilo jučer. Majka me probudila i rekla mi je kako vrijeme za školu no nisam se htio ustati ne zato jer nisam htio ići u školu nego iz razloga kako moja nebi primjetila kako sam zamijenio svoje jedine tenisice za koje je moj otac radio u polju riže cijeli tjedan za čokoladu i paket bonbona, nešto sto nikad nisam probao u životu. Nakon što se počela ljutiti ustao sam iz poštovanja prema njoj na brzinu odjenuo odjeću i otrčao u školu bez podrava. Tada je sve počelo…
Moja kuća nalazi se na planini, 2 kilometra šumskog puta do sela u kojem se nalazi škola. Tada sam osjetio kako sam pogriješio. Osjetio sam svaku granu svaki kamen te sam morao sjest i odmoriti svoje nadražene noge. Kada se bol umanjila krenuo sam sporim korakom prema školi. Kada sam došao u selo vrata škole su bila zaključana, nisam ni pokušao kucati jer naš profesor ne dopušta kašnjenje. Znao sa da zbog kašnjenja cijeli dan neću moći pristupiti nastavi te kako nesmijem doći kući i objasniti majci što se dogodilo. Odlučio sam otići do improvizirane benzinske postaje kako bi pitao mogu li im pomoći obaviti neki posao te za uzvrat dobiti nešto za ručak jer danas u školi nemogu jest. Imao sam sreće vozać kamijona upitao me ako ću mu oprati vjetrobransko staklo te ću za uzvrat dobiti 5$ bio sam zaprepašten te sam mislio kako se šali jer toliko moj otac zaradi cijelim danom rada na polju. Odmah sam prihvatio posao i obavio ga najbolje što znam. Vozač me pohvalio i dao dogovoreni iznos, bio sam sretan.
Ubrzo nakon na istu benzinsku crpku došao je moj susjed koji živi nekoliko kuća od mene. Njegovi roditelji mu nisu mogli priuštiti školu te je morao raditi kako bi pomagao svojoj obitelj. Rekao sam mu kako nemam tenisice i kako sam zakasnio u školu te me pozvao sa sobom u obližnji gradić gdje prodaje banane na tržnici. Pošto nisam htio da me netko od poznanika vidi u selu pristao sam. Vozili smo se na mopedu te sam mu pomagao pidržavati veliki snop banana kako nebi pao s motora. Putem mi je rekao kako je u blizini tržnice na kojoj on prodaje još jedna tržnica s odjećom i obućom te da tamo pokušam pronaći jeftine tenisice. Olučio sam to i napraviti. U početku sam se malo gubio no pronašao sam ono što sam tražio došao sam kod prvog prodavaća i rekao mi je kako nemam dovolnjo novaca, išao sam tako u krug i svugdje sam dobivao isti odgovor. Kada sam već poćeo odustajati naišao sam na starijeg prodavaća i upitao ga ako ima tenisice za $5 odgovorio je kako nema no kako mi može dati 2 iste tenisce različite boje tenisice za taj iznos, pošto su mi noge bile umorne prisatao sam jer nisam imao izbora. Vratio sam se kod svojeg susjeda i pokako krenulu prema selu. Putem su snimali dokumentarac te smo zastali kako bi na kratko razgledali velike kamere i nahranili majmune bananama koje su bile trule. Doma sam došao na vrijeme sakrio svoje tenisice nove tenisice ispod kreveta, pojeo zdjelicu riže pravio sa da pišem zadaću i ubrzo zaspao. Srećom prošlo je već 3 tjedna a moji roditelji nisu primjetili moje različite tenisice.
Jednog jutra probudila me velika buka, izašao sam ispred kuće i vidio 2 velika kamijona slićna onome kojemu sam onog nesretnog dana oprao vjetrobransko staklo. Nije mi bilo jasno što rade ispred moje kuće, moji roditelji i sudjedi svi su bili zaprepašteni što se to događa. Od jednom pojavio se visoki muškarac u odijelu i prstom pokazivao prema meni i govorio na stranom jeziku. Ubrzo mi je prišao moj sunarodnjak i objasnio mi je što se dogodilo.
Dana kada sam zakasio u školu i otišao sa svoji susjedom u obližnji grad u povratku su me fotogafirale kamere kako hranim majmune no glavn razlog su moje dvije različite tenisice. Fotografija je u svijetu postala vrlo popularana i mnogi brandovi obuće počeli su prodavati parove tenisica u različitim bojama. Tog dana su me intervjuirali, nisam mogao vjerovati, bio sam u šoku. Pozvali su mene i moju obitelj živjeti u Ameriku na što smo rado pristali, a cijelom mome selu donirali tenisice i izgradili novu školu.
Također osnovali su humanitarnu organizaciju po imenu Unique u čast meni koja priklja donacije za odjeću i obuću siromašnim državama.
Brand Cypka od svake prodaje iz nove kolekcije donira 20% zarade u humanitarnu organizaciju Unique.
Link na novu kolekciju: https://chypka.com/products
Autor: David Milevoj